separírati
separírati (koga, što, se) dv. 〈prez. sepàrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| separirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | separiram |
| 2. | separiraš |
| 3. | separira |
| množina | |
| 1. | separiramo |
| 2. | separirate |
| 3. | separiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | separirat ću |
| 2. | separirat ćeš |
| 3. | separirat će |
| množina | |
| 1. | separirat ćemo |
| 2. | separirat ćete |
| 3. | separirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | separirah |
| 2. | separiraše |
| 3. | separiraše |
| množina | |
| 1. | separirasmo |
| 2. | separiraste |
| 3. | separirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | separirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | separirao sam |
| 2. | separirao si |
| 3. | separirao je |
| množina | |
| 1. | separirali smo |
| 2. | separirali ste |
| 3. | separirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam separirao |
| 2. | bio si separirao |
| 3. | bio je separirao |
| množina | |
| 1. | bili smo separirali |
| 2. | bili ste separirali |
| 3. | bili su separirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | separiraj |
| množina | |
| 1. | separirajmo |
| 2. | separirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| separirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| separiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| separirao, separirala, separiralo | |
| separirali, separirale, separirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| separiran, separirana, separirano | |
| separirani, separirane, separirana | |
Definicija
| 1. | odijeliti/odjeljivati, rastaviti, rastati, odvojiti/odvajati; razdvojiti [separirati potencijalne izgrednike; separirati serum iz krvi] |
| 2. | (po)služiti se čime da se tko/što drži razdvojenim [separirati preprekama] |
| 3. | izdvojiti/izdvajati mišljenje [izjavama se separirao od stranke] |
Etimologija
✧ njem. separieren ← lat. separare
