sàviti
sàviti (savínuti) svrš. 〈prez. sȁvijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. savìjen/sȁvīt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| saviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | savijem |
| 2. | saviješ |
| 3. | savije |
| množina | |
| 1. | savijemo |
| 2. | savijete |
| 3. | saviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | savit ću |
| 2. | savit ćeš |
| 3. | savit će |
| množina | |
| 1. | savit ćemo |
| 2. | savit ćete |
| 3. | savit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | savih |
| 2. | savi |
| 3. | savi |
| množina | |
| 1. | savismo |
| 2. | saviste |
| 3. | saviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | savio sam |
| 2. | savio si |
| 3. | savio je |
| množina | |
| 1. | savili smo |
| 2. | savili ste |
| 3. | savili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam savio |
| 2. | bio si savio |
| 3. | bio je savio |
| množina | |
| 1. | bili smo savili |
| 2. | bili ste savili |
| 3. | bili su savili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | savij |
| množina | |
| 1. | savijmo |
| 2. | savijte |
| glagolski prilog prošli | |
| savivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| savio, savila, savilo | |
| savili, savile, savila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| savijen / savit, savijena / savita, savijeno / savito | |
| savijeni / saviti, savijene / savite, savijena / savita | |
Definicija
| 1. | (što) a. učiniti krivim, iskriviti [saviti čavao] b. previti, preklopiti [saviti list] |
| 2. | (se) iskriviti se, zgrbiti se |
Frazeologija
⃟ saviti glavu (kičmu, leđa, vrat) pred kim pokoriti se, podložiti se;
saviti gnijezdo 1. dosl. (o ptici) 2. pren. osnovati obitelj, dom;
saviti kome vrat onesposobiti koga za borbu, podložiti koga
saviti gnijezdo 1. dosl. (o ptici) 2. pren. osnovati obitelj, dom;
saviti kome vrat onesposobiti koga za borbu, podložiti koga
Etimologija
✧ s (a)- + v. viti
