sávjetovati
sávjetovati dv. 〈prez. sávjetujēm, pril. sad. sávjetujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| savjetovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | savjetujem |
| 2. | savjetuješ |
| 3. | savjetuje |
| množina | |
| 1. | savjetujemo |
| 2. | savjetujete |
| 3. | savjetuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | savjetovat ću |
| 2. | savjetovat ćeš |
| 3. | savjetovat će |
| množina | |
| 1. | savjetovat ćemo |
| 2. | savjetovat ćete |
| 3. | savjetovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | savjetovah |
| 2. | savjetovaše |
| 3. | savjetovaše |
| množina | |
| 1. | savjetovasmo |
| 2. | savjetovaste |
| 3. | savjetovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | savjetovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | savjetovao sam |
| 2. | savjetovao si |
| 3. | savjetovao je |
| množina | |
| 1. | savjetovali smo |
| 2. | savjetovali ste |
| 3. | savjetovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam savjetovao |
| 2. | bio si savjetovao |
| 3. | bio je savjetovao |
| množina | |
| 1. | bili smo savjetovali |
| 2. | bili ste savjetovali |
| 3. | bili su savjetovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | savjetuj |
| množina | |
| 1. | savjetujmo |
| 2. | savjetujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| savjetujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| savjetovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| savjetovao, savjetovala, savjetovalo | |
| savjetovali, savjetovale, savjetovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| savjetovan, savjetovana, savjetovano | |
| savjetovani, savjetovane, savjetovana | |
Definicija
| 1. | (koga, komu) dati/davati savjete |
| 2. | (se) a. zajednički razmotriti nešto, raspravljati o nečemu, dogovarati se; vijećati b. tražiti savjet od koga [savjetovali smo se s profesorom] |
Etimologija
✧ vidi sávjet
