sávjetovati
sávjetovati dv. 〈prez. sávjetujēm, pril. sad. sávjetujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
savjetovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | savjetujem |
2. | savjetuješ |
3. | savjetuje |
množina | |
1. | savjetujemo |
2. | savjetujete |
3. | savjetuju |
futur | |
jednina | |
1. | savjetovat ću |
2. | savjetovat ćeš |
3. | savjetovat će |
množina | |
1. | savjetovat ćemo |
2. | savjetovat ćete |
3. | savjetovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | savjetovah |
2. | savjetovaše |
3. | savjetovaše |
množina | |
1. | savjetovasmo |
2. | savjetovaste |
3. | savjetovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | savjetovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | savjetovao sam |
2. | savjetovao si |
3. | savjetovao je |
množina | |
1. | savjetovali smo |
2. | savjetovali ste |
3. | savjetovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam savjetovao |
2. | bio si savjetovao |
3. | bio je savjetovao |
množina | |
1. | bili smo savjetovali |
2. | bili ste savjetovali |
3. | bili su savjetovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | savjetuj |
množina | |
1. | savjetujmo |
2. | savjetujte |
glagolski prilog sadašnji | |
savjetujući | |
glagolski prilog prošli | |
savjetovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
savjetovao, savjetovala, savjetovalo | |
savjetovali, savjetovale, savjetovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
savjetovan, savjetovana, savjetovano | |
savjetovani, savjetovane, savjetovana |
1. | (koga, komu) dati/davati savjete |
2. | (se) a. zajednički razmotriti nešto, raspravljati o nečemu, dogovarati se; vijećati b. tražiti savjet od koga [savjetovali smo se s profesorom] |