sèdlo
sèdlo sr 〈G mn sedálā/sédlā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sedlo |
| G | sedla |
| D | sedlu |
| A | sedlo |
| V | sedlo |
| L | sedlu |
| I | sedlom |
| množina | |
| N | sedla |
| G | sedala / sedla |
| D | sedlima |
| A | sedla |
| V | sedla |
| L | sedlima |
| I | sedlima |
Definicija
| 1. | sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje |
| 2. | planinski prijevoj [prijeći sedlo] |
| 3. | meteor. baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone, mirno i tiho vrijeme |
Frazeologija
⃟ izbaciti (zbaciti) iz sedla 1. pren. ukloniti s položaja 2. pren. jako zbuniti;
naći se u sedlu doći na vlast;
pristaje mu kao kravi (krmači) sedlo posl. ne pristaje mu što (odijelo i sl.);
uskočiti u čije sedlo doći na nečiji položaj, na nečije mjesto
naći se u sedlu doći na vlast;
pristaje mu kao kravi (krmači) sedlo posl. ne pristaje mu što (odijelo i sl.);
uskočiti u čije sedlo doći na nečiji položaj, na nečije mjesto
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Sèdlaček (160, Slavonija, Moslavina, Nova Gradiška), Sèdlak (Vukovar, Glina, Zadar), Sèdlār (1090, Zlatar Bistrica, Zagorje, Varaždin), Sedlárević (Slavonski Brod, Pula, Kaštela), Sèdlarić (40, Jastrebarsko, Novska), Sèdlić (150, Slavonski Brod, Zagreb, I Slavonija), Sèdlo (Slavonski Brod)
◊ top. (ob. u oronimiji; naselja): Podsèdlo (Vojnić, 149 stan.), Sedlàrica (Ðurđevac, 451 stan.)
◊ top. (ob. u oronimiji; naselja): Podsèdlo (Vojnić, 149 stan.), Sedlàrica (Ðurđevac, 451 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *sedьlo (rus. sedló, polj. siodło) ≃ got. sitls: sjedalo
