bȉskup
bȉskup m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | biskup |
| G | biskupa |
| D | biskupu |
| A | biskupa |
| V | biskupe |
| L | biskupu |
| I | biskupom |
| množina | |
| N | biskupi |
| G | biskupa |
| D | biskupima |
| A | biskupe |
| V | biskupi |
| L | biskupima |
| I | biskupima |
Definicija
visoki crkveni dostojanstvenik u Katoličkoj i Evangeličkoj crkvi, poglavar određenog crkvenog područja (dijeceze)
Sintagma
∆ biskup koadjutor kat. biskup kojega postavlja Sveta Stolica kao pomoć dijecezanskom biskupu ili nadbiskupu i daje mu posebne ovlasti, među ostalim i pravo nasljedstva;
biskup sufragan kat. biskup dijeceze koja je dio crkvene pokrajine kojom upravlja nadbiskup metropolit
biskup sufragan kat. biskup dijeceze koja je dio crkvene pokrajine kojom upravlja nadbiskup metropolit
Onomastika
♦ pr. (prema tituli ili zanimanju, u biskupovoj službi, ili nadimačka): Bȉskup (Dubrovnik, Korčula), Bȉškupec (Zaprešić, Zagreb, Vrbovec, Čazma, Buje, Ivanić Grad), Bȉskupić (Pag, Dalmacija), Biskúpović (200, sred. Dalmacija), Bȉškup (1250, okolica Varaždina, Zagorje), Bȉškupić (230, Zagreb, Samobor), Biškúpović (140, Sisak, Podravina), Bȉšof (Novska, Slavonija, ← njem.)
Etimologija
✧ lat. episcopus ← grč. epískopos: nadglednik, usp. episkop1
