pròmetnuti
pròmetnuti svrš. 〈prez. pròmetnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. pròmetnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prometnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prometnem |
| 2. | prometneš |
| 3. | prometne |
| množina | |
| 1. | prometnemo |
| 2. | prometnete |
| 3. | prometnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prometnut ću |
| 2. | prometnut ćeš |
| 3. | prometnut će |
| množina | |
| 1. | prometnut ćemo |
| 2. | prometnut ćete |
| 3. | prometnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prometnuh / prometoh |
| 2. | prometnu / promete |
| 3. | prometnu / promete |
| množina | |
| 1. | prometnusmo / prometosmo |
| 2. | prometnuste / prometoste |
| 3. | prometnuše / prometoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prometnuo sam |
| 2. | prometnuo si |
| 3. | prometnuo je |
| množina | |
| 1. | prometnuli smo |
| 2. | prometnuli ste |
| 3. | prometnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prometnuo |
| 2. | bio si prometnuo |
| 3. | bio je prometnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prometnuli |
| 2. | bili ste prometnuli |
| 3. | bili su prometnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prometni |
| množina | |
| 1. | prometnimo |
| 2. | prometnite |
| glagolski prilog prošli | |
| prometnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prometnuo, prometnula, prometnulo | |
| prometnuli, prometnule, prometnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prometnut, prometnuta, prometnuto | |
| prometnuti, prometnute, prometnuta | |
Definicija
| 1. | (što) provući, proturiti kroza što [prometnuti konac kroz ušicu igle] |
| 2. | (se) (u što, koga) pretvoriti se u što, promijeniti se [prometnuti se u zlo; prometnuti se u lijepog mladića] |
| 3. | (se) (ob. nesvrš.) snaći se u nevoljama života, izići na kraj s teškoćama koje nameću neimaština i skučenost materijalnih mogućnosti [promećući se kojekako u životu], usp. probiti, probijati, spodbijati, provlačiti, provući |
Etimologija
✧ vidi promètati
