pròlaziti
pròlaziti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. -ažēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prolaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prolazim |
| 2. | prolaziš |
| 3. | prolazi |
| množina | |
| 1. | prolazimo |
| 2. | prolazite |
| 3. | prolaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prolazit ću |
| 2. | prolazit ćeš |
| 3. | prolazit će |
| množina | |
| 1. | prolazit ćemo |
| 2. | prolazit ćete |
| 3. | prolazit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prolažah |
| 2. | prolažaše |
| 3. | prolažaše |
| množina | |
| 1. | prolažasmo |
| 2. | prolažaste |
| 3. | prolažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prolazio sam |
| 2. | prolazio si |
| 3. | prolazio je |
| množina | |
| 1. | prolazili smo |
| 2. | prolazili ste |
| 3. | prolazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prolazio |
| 2. | bio si prolazio |
| 3. | bio je prolazio |
| množina | |
| 1. | bili smo prolazili |
| 2. | bili ste prolazili |
| 3. | bili su prolazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prolazi |
| množina | |
| 1. | prolazimo |
| 2. | prolazite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prolazeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prolazio, prolazila, prolazilo | |
| prolazili, prolazile, prolazila | |
Definicija
| 1. | v. proći |
| 2. | () biti prihvaćen, ispunjavati uvjete, uspjeti se nekako predstaviti kao dovoljan po kriterijima koji se postavljaju; dobivati prolaznu ocjenu [kakav je takav je, ali ne ispada barem glup, pa nekako kao političar prolazi] |
Frazeologija
⃟ to (ta) ne prolazi kod mene, to kod mene ne prolazi nisam tako naivan da to vjerujem, takvim lažima ne nasjedam; tako nešto ne gutam
Etimologija
✧ vidi prólaz
