prìzvati
prìzvati (koga, što, se) svrš. 〈prez. prizòvēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. prȉzvao (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prizvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prizovem |
| 2. | prizoveš |
| 3. | prizove |
| množina | |
| 1. | prizovemo |
| 2. | prizovete |
| 3. | prizovu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prizvat ću |
| 2. | prizvat ćeš |
| 3. | prizvat će |
| množina | |
| 1. | prizvat ćemo |
| 2. | prizvat ćete |
| 3. | prizvat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prizvah |
| 2. | prizva |
| 3. | prizva |
| množina | |
| 1. | prizvasmo |
| 2. | prizvaste |
| 3. | prizvaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prizvao sam |
| 2. | prizvao si |
| 3. | prizvao je |
| množina | |
| 1. | prizvali smo |
| 2. | prizvali ste |
| 3. | prizvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prizvao |
| 2. | bio si prizvao |
| 3. | bio je prizvao |
| množina | |
| 1. | bili smo prizvali |
| 2. | bili ste prizvali |
| 3. | bili su prizvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prizovi |
| množina | |
| 1. | prizovimo |
| 2. | prizovite |
| glagolski prilog prošli | |
| prizvavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prizvao, prizvala, prizvalo | |
| prizvali, prizvale, prizvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prizvan, prizvana, prizvano | |
| prizvani, prizvane, prizvana | |
Definicija
| 1. | a. (koga) dozvati onoga tko je blizu, tko je već tu da dođe bliže b. (što) prisjetiti se [prizvati sjećanja] |
| 2. | (se) pravn. zast. uložiti priziv; žaliti se |
Frazeologija
⃟ prizvati Boga obratiti se molitvom;
prizvati (k) svijesti 1. osvijestiti se, postati svjestan 2. urazumiti se, postati razložan;
prizvati u pamet podsjetiti se na što
prizvati (k) svijesti 1. osvijestiti se, postati svjestan 2. urazumiti se, postati razložan;
prizvati u pamet podsjetiti se na što
Etimologija
✧ pri- + v. zvati
