prizívati
prizívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. prìzīvām/prìzīvljēm, pril. sad. -ajūći/-ivljūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prizivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prizivam / prizivljem |
| 2. | prizivaš / prizivlješ |
| 3. | priziva / prizivlje |
| množina | |
| 1. | prizivamo / prizivljemo |
| 2. | prizivate / prizivljete |
| 3. | prizivaju / prizivlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prizivat ću |
| 2. | prizivat ćeš |
| 3. | prizivat će |
| množina | |
| 1. | prizivat ćemo |
| 2. | prizivat ćete |
| 3. | prizivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prizivah |
| 2. | prizivaše |
| 3. | prizivaše |
| množina | |
| 1. | prizivasmo |
| 2. | prizivaste |
| 3. | prizivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prizivao sam |
| 2. | prizivao si |
| 3. | prizivao je |
| množina | |
| 1. | prizivali smo |
| 2. | prizivali ste |
| 3. | prizivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prizivao |
| 2. | bio si prizivao |
| 3. | bio je prizivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prizivali |
| 2. | bili ste prizivali |
| 3. | bili su prizivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prizivaj / prizivlji |
| množina | |
| 1. | prizivajmo / prizivljimo |
| 2. | prizivajte / prizivljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prizivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prizivao, prizivala, prizivalo | |
| prizivali, prizivale, prizivala | |
Frazeologija
⃟ prizivati duhove baviti se spiritizmom;
prizivati vraga riječima ili postupcima izazivati loš ishod, izazivati vraga
prizivati vraga riječima ili postupcima izazivati loš ishod, izazivati vraga
Etimologija
✧ vidi prìzvati
