pròbrati
pròbrati (koga, što) svrš. 〈prez. probèrēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȍbrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probrati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proberem |
| 2. | probereš |
| 3. | probere |
| množina | |
| 1. | proberemo |
| 2. | proberete |
| 3. | proberu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probrat ću |
| 2. | probrat ćeš |
| 3. | probrat će |
| množina | |
| 1. | probrat ćemo |
| 2. | probrat ćete |
| 3. | probrat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | probrah |
| 2. | probra |
| 3. | probra |
| množina | |
| 1. | probrasmo |
| 2. | probraste |
| 3. | probraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probrao sam |
| 2. | probrao si |
| 3. | probrao je |
| množina | |
| 1. | probrali smo |
| 2. | probrali ste |
| 3. | probrali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probrao |
| 2. | bio si probrao |
| 3. | bio je probrao |
| množina | |
| 1. | bili smo probrali |
| 2. | bili ste probrali |
| 3. | bili su probrali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proberi |
| množina | |
| 1. | proberimo |
| 2. | proberite |
| glagolski prilog prošli | |
| probravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probrao, probrala, probralo | |
| probrali, probrale, probrala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probran, probrana, probrano | |
| probrani, probrane, probrana | |
Definicija
| 1. | odvojiti po poželjnim svojstvima |
| 2. | probiranjem očistiti što od čega nepotrebnog ili štetnog |
Sintagma
∆ probrano društvo (i sl.) društvo u kojem su samo najbolji
Etimologija
✧ pro-4 + v. brati
