pròbiti
pròbiti (se, što) svrš. 〈prez. prȍbijēm, pril. pr. -īvši, imp. pròbīj, prid. trp. probìjen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | probijem |
| 2. | probiješ |
| 3. | probije |
| množina | |
| 1. | probijemo |
| 2. | probijete |
| 3. | probiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probit ću |
| 2. | probit ćeš |
| 3. | probit će |
| množina | |
| 1. | probit ćemo |
| 2. | probit ćete |
| 3. | probit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | probih |
| 2. | probi |
| 3. | probi |
| množina | |
| 1. | probismo |
| 2. | probiste |
| 3. | probiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probio sam |
| 2. | probio si |
| 3. | probio je |
| množina | |
| 1. | probili smo |
| 2. | probili ste |
| 3. | probili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probio |
| 2. | bio si probio |
| 3. | bio je probio |
| množina | |
| 1. | bili smo probili |
| 2. | bili ste probili |
| 3. | bili su probili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | probij |
| množina | |
| 1. | probijmo |
| 2. | probijte |
| glagolski prilog prošli | |
| probivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probio, probila, probilo | |
| probili, probile, probila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probijen / probit, probijena / probita, probijeno / probito | |
| probijeni / probiti, probijene / probite, probijena / probita | |
| 1. | udarcem ili čim šiljatim napraviti otvor, rupu [probiti loptu; probiti otvor u zidu]; prodrijeti u što, probušiti što |
| 2. | prodrijeti u što i narušiti kakvo stanje [probiti tamu; probiti tišinu] |
| 3. | prodirući kroz što izbiti, pojaviti se [probiti cestu kroz planinu; probile dlačice na licu; probija vlaga izbija, pojavljuje se vlaga (iz zida itd.)] |
| 4. | (se) a. snažnim pritiskom, naporom i sl. prodrijeti [probiti se kroz snijeg; probiti se do prvih kuća] b. s naporom izbiti na površinu, pojaviti se (o zrakama sunca) c. pren. doći do uspjeha u društvu i sredini savladavši teškoće |