probíjati
probíjati (se) nesvrš. 〈prez. pròbījām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | probijam |
| 2. | probijaš |
| 3. | probija |
| množina | |
| 1. | probijamo |
| 2. | probijate |
| 3. | probijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probijat ću |
| 2. | probijat ćeš |
| 3. | probijat će |
| množina | |
| 1. | probijat ćemo |
| 2. | probijat ćete |
| 3. | probijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | probijah |
| 2. | probijaše |
| 3. | probijaše |
| množina | |
| 1. | probijasmo |
| 2. | probijaste |
| 3. | probijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probijao sam |
| 2. | probijao si |
| 3. | probijao je |
| množina | |
| 1. | probijali smo |
| 2. | probijali ste |
| 3. | probijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probijao |
| 2. | bio si probijao |
| 3. | bio je probijao |
| množina | |
| 1. | bili smo probijali |
| 2. | bili ste probijali |
| 3. | bili su probijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | probijaj |
| množina | |
| 1. | probijajmo |
| 2. | probijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| probijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probijao, probijala, probijalo | |
| probijali, probijale, probijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probijan, probijana, probijano | |
| probijani, probijane, probijana | |
Etimologija
✧ vidi pròbiti
