profíniti
profíniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. pròfīnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròfīnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| profiniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | profinim |
| 2. | profiniš |
| 3. | profini |
| množina | |
| 1. | profinimo |
| 2. | profinite |
| 3. | profine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | profinit ću |
| 2. | profinit ćeš |
| 3. | profinit će |
| množina | |
| 1. | profinit ćemo |
| 2. | profinit ćete |
| 3. | profinit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | profinih |
| 2. | profini |
| 3. | profini |
| množina | |
| 1. | profinismo |
| 2. | profiniste |
| 3. | profiniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | profinio sam |
| 2. | profinio si |
| 3. | profinio je |
| množina | |
| 1. | profinili smo |
| 2. | profinili ste |
| 3. | profinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam profinio |
| 2. | bio si profinio |
| 3. | bio je profinio |
| množina | |
| 1. | bili smo profinili |
| 2. | bili ste profinili |
| 3. | bili su profinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | profini |
| množina | |
| 1. | profinimo |
| 2. | profinite |
| glagolski prilog prošli | |
| profinivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| profinio, profinila, profinilo | |
| profinili, profinile, profinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| profinjen, profinjena, profinjeno | |
| profinjeni, profinjene, profinjena | |
Definicija
razg.
| 1. | postati fin u ponašanju |
| 2. | iron. postati afektiran, izbirljiv na jelu, ni s čime zadovoljan |
Etimologija
✧ pro-4 + v. fin
