profanírati
profanírati (koga, što, se) dv. 〈prez. profànīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. profànīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| profanirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | profaniram |
| 2. | profaniraš |
| 3. | profanira |
| množina | |
| 1. | profaniramo |
| 2. | profanirate |
| 3. | profaniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | profanirat ću |
| 2. | profanirat ćeš |
| 3. | profanirat će |
| množina | |
| 1. | profanirat ćemo |
| 2. | profanirat ćete |
| 3. | profanirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | profanirah |
| 2. | profaniraše |
| 3. | profaniraše |
| množina | |
| 1. | profanirasmo |
| 2. | profaniraste |
| 3. | profanirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | profanirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | profanirao sam |
| 2. | profanirao si |
| 3. | profanirao je |
| množina | |
| 1. | profanirali smo |
| 2. | profanirali ste |
| 3. | profanirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam profanirao |
| 2. | bio si profanirao |
| 3. | bio je profanirao |
| množina | |
| 1. | bili smo profanirali |
| 2. | bili ste profanirali |
| 3. | bili su profanirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | profaniraj |
| množina | |
| 1. | profanirajmo |
| 2. | profanirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| profanirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| profaniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| profanirao, profanirala, profaniralo | |
| profanirali, profanirale, profanirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| profaniran, profanirana, profanirano | |
| profanirani, profanirane, profanirana | |
Definicija
| 1. | desakralizirati zanemarujući ili podcjenjujući svetost čega; (u)činiti blasfemiju, svetogrđe |
| 2. | nemarno postupiti/postupati prema onome što je vrijedno poštovanja; obezvrijediti, zloupotrijebiti |
Etimologija
✧ lat. profanare ← profanus: profan
