pròždrijēti
pròždrijēti (što) svrš. 〈prez. prȍždrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prȍždrō, prid. trp. prȍždṟt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proždrijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proždrem |
| 2. | proždreš |
| 3. | proždre |
| množina | |
| 1. | proždremo |
| 2. | proždrete |
| 3. | proždru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proždrijet ću |
| 2. | proždrijet ćeš |
| 3. | proždrijet će |
| množina | |
| 1. | proždrijet ćemo |
| 2. | proždrijet ćete |
| 3. | proždrijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | proždrijeh |
| 2. | proždrije |
| 3. | proždrije |
| množina | |
| 1. | proždrijesmo |
| 2. | proždrijeste |
| 3. | proždriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proždro sam |
| 2. | proždro si |
| 3. | proždro je |
| množina | |
| 1. | proždrli smo |
| 2. | proždrli ste |
| 3. | proždrli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proždro |
| 2. | bio si proždro |
| 3. | bio je proždro |
| množina | |
| 1. | bili smo proždrli |
| 2. | bili ste proždrli |
| 3. | bili su proždrli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proždri |
| množina | |
| 1. | proždrimo |
| 2. | proždrite |
| glagolski prilog prošli | |
| proždrijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proždro, proždrla, proždrlo | |
| proždrli, proždrle, proždrla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proždrt, proždrta, proždrto | |
| proždrti, proždrte, proždrta | |
Definicija
| 1. | pojesti pohlepno, halapljivo, progutati (o životinji pejor. o osobi) |
| 2. | ekspr. zahvatiti uništavajući veliku površinu ili u velikoj količini (o požaru, ratu, epidemiji) [proždrijeti cijelu šumu; proždrijeti mnoge žrtve] |
