propùstiti
propùstiti svrš. 〈prez. pròpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròpušten〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| propustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | propustim | 
| 2. | propustiš | 
| 3. | propusti | 
| množina | |
| 1. | propustimo | 
| 2. | propustite | 
| 3. | propuste | 
| futur | |
| jednina | |
| 1. | propustit ću | 
| 2. | propustit ćeš | 
| 3. | propustit će | 
| množina | |
| 1. | propustit ćemo | 
| 2. | propustit ćete | 
| 3. | propustit će | 
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | propustih | 
| 2. | propusti | 
| 3. | propusti | 
| množina | |
| 1. | propustismo | 
| 2. | propustiste | 
| 3. | propustiše | 
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | propustio sam | 
| 2. | propustio si | 
| 3. | propustio je | 
| množina | |
| 1. | propustili smo | 
| 2. | propustili ste | 
| 3. | propustili su | 
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam propustio | 
| 2. | bio si propustio | 
| 3. | bio je propustio | 
| množina | |
| 1. | bili smo propustili | 
| 2. | bili ste propustili | 
| 3. | bili su propustili | 
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | propusti | 
| množina | |
| 1. | propustimo | 
| 2. | propustite | 
| glagolski prilog prošli | |
| propustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| propustio, propustila, propustilo | |
| propustili, propustile, propustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| propušten, propuštena, propušteno | |
| propušteni, propuštene, propuštena | |
| 1. | (koga, što) pustiti koga, što da prođe, da prodre, da se probije kroza što | 
| 2. | (što) cijedeći pustiti da prođe kroza što | 
| 3. | (koga, što) a. dopustiti komu da uđe ili prođe b. skloniti se ustranu ustupajući kome prolaz c. omogućiti prijelaz (u viši razred itd.) | 
| 4. | (što) pren. a. dopustiti da što prođe, ne koristiti se čim, izgubiti priliku b. izostaviti dio teksta, govora c. ne primijetiti, previdjeti, prečuti | 
| 5. | () omogućiti prolaz tekućine [krov je propustio] |