propùstiti
propùstiti svrš. 〈prez. pròpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròpušten〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| propustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | propustim |
| 2. | propustiš |
| 3. | propusti |
| množina | |
| 1. | propustimo |
| 2. | propustite |
| 3. | propuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | propustit ću |
| 2. | propustit ćeš |
| 3. | propustit će |
| množina | |
| 1. | propustit ćemo |
| 2. | propustit ćete |
| 3. | propustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | propustih |
| 2. | propusti |
| 3. | propusti |
| množina | |
| 1. | propustismo |
| 2. | propustiste |
| 3. | propustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | propustio sam |
| 2. | propustio si |
| 3. | propustio je |
| množina | |
| 1. | propustili smo |
| 2. | propustili ste |
| 3. | propustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam propustio |
| 2. | bio si propustio |
| 3. | bio je propustio |
| množina | |
| 1. | bili smo propustili |
| 2. | bili ste propustili |
| 3. | bili su propustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | propusti |
| množina | |
| 1. | propustimo |
| 2. | propustite |
| glagolski prilog prošli | |
| propustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| propustio, propustila, propustilo | |
| propustili, propustile, propustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| propušten, propuštena, propušteno | |
| propušteni, propuštene, propuštena | |
| 1. | (koga, što) pustiti koga, što da prođe, da prodre, da se probije kroza što |
| 2. | (što) cijedeći pustiti da prođe kroza što |
| 3. | (koga, što) a. dopustiti komu da uđe ili prođe b. skloniti se ustranu ustupajući kome prolaz c. omogućiti prijelaz (u viši razred itd.) |
| 4. | (što) pren. a. dopustiti da što prođe, ne koristiti se čim, izgubiti priliku b. izostaviti dio teksta, govora c. ne primijetiti, previdjeti, prečuti |
| 5. | () omogućiti prolaz tekućine [krov je propustio] |