prosúditi
prosúditi svrš. 〈prez. pròsūdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròsūđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prosuditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | prosudim |
2. | prosudiš |
3. | prosudi |
množina | |
1. | prosudimo |
2. | prosudite |
3. | prosude |
futur | |
jednina | |
1. | prosudit ću |
2. | prosudit ćeš |
3. | prosudit će |
množina | |
1. | prosudit ćemo |
2. | prosudit ćete |
3. | prosudit će |
aorist | |
jednina | |
1. | prosudih |
2. | prosudi |
3. | prosudi |
množina | |
1. | prosudismo |
2. | prosudiste |
3. | prosudiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prosudio sam |
2. | prosudio si |
3. | prosudio je |
množina | |
1. | prosudili smo |
2. | prosudili ste |
3. | prosudili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prosudio |
2. | bio si prosudio |
3. | bio je prosudio |
množina | |
1. | bili smo prosudili |
2. | bili ste prosudili |
3. | bili su prosudili |
imperativ | |
jednina | |
2. | prosudi |
množina | |
1. | prosudimo |
2. | prosudite |
glagolski prilog prošli | |
prosudivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prosudio, prosudila, prosudilo | |
prosudili, prosudile, prosudila |