pròsūti
pròsūti svrš. 〈prez. prȍspēm, pril. pr. -ūvši, imp. pròspi, prid. rad. prȍsuo/prȍsūla ž, prid. trp. prȍsūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prospem |
| 2. | prospeš |
| 3. | prospe |
| množina | |
| 1. | prospemo |
| 2. | prospete |
| 3. | prospu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosut ću |
| 2. | prosut ćeš |
| 3. | prosut će |
| množina | |
| 1. | prosut ćemo |
| 2. | prosut ćete |
| 3. | prosut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prosuh |
| 2. | prosu |
| 3. | prosu |
| množina | |
| 1. | prosusmo |
| 2. | prosuste |
| 3. | prosuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosuo sam |
| 2. | prosuo si |
| 3. | prosuo je |
| množina | |
| 1. | prosuli smo |
| 2. | prosuli ste |
| 3. | prosuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosuo |
| 2. | bio si prosuo |
| 3. | bio je prosuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prosuli |
| 2. | bili ste prosuli |
| 3. | bili su prosuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prospi |
| množina | |
| 1. | prospimo |
| 2. | prospite |
| glagolski prilog prošli | |
| prosuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosuo, prosula, prosulo | |
| prosuli, prosule, prosula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prosut, prosuta, prosuto | |
| prosuti, prosute, prosuta | |
Definicija
| 1. | (što) izbaciti, isprazniti što sipko, zrnato i sl. iz posude |
| 2. | pren. a. nerazumno, uludo potrošiti [prosuti bogatstvo] b. koga ubiti na brutalan način [prosuti kome crijeva (utrobu) rasporiti, proburaziti koga; prosuti mozak (kome) razbiti ili prostrijeliti glavu] |
| 3. | (se) raširiti se na sve strane po površini [prosuti svjetlo (st) na koga (na što) obasjati koga] |
Etimologija
✧ pro-4 + v. sipati
