prorijéditi
prorijéditi svrš. 〈prez. pròrijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròrijēđen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prorijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prorijedim |
| 2. | prorijediš |
| 3. | prorijedi |
| množina | |
| 1. | prorijedimo |
| 2. | prorijedite |
| 3. | prorijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prorijedit ću |
| 2. | prorijedit ćeš |
| 3. | prorijedit će |
| množina | |
| 1. | prorijedit ćemo |
| 2. | prorijedit ćete |
| 3. | prorijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prorijedih |
| 2. | prorijedi |
| 3. | prorijedi |
| množina | |
| 1. | prorijedismo |
| 2. | prorijediste |
| 3. | prorijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prorijedio sam |
| 2. | prorijedio si |
| 3. | prorijedio je |
| množina | |
| 1. | prorijedili smo |
| 2. | prorijedili ste |
| 3. | prorijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prorijedio |
| 2. | bio si prorijedio |
| 3. | bio je prorijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo prorijedili |
| 2. | bili ste prorijedili |
| 3. | bili su prorijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prorijedi |
| množina | |
| 1. | prorijedimo |
| 2. | prorijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| prorijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prorijedio, prorijedila, prorijedilo | |
| prorijedili, prorijedile, prorijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prorijeđen, prorijeđena, prorijeđeno | |
| prorijeđeni, prorijeđene, prorijeđena | |
| 1. | (što) učiniti rijetkim ili rjeđim po učestalosti ili količini prema veličini prostora, rasporediti, razmjestiti na veću udaljenost, smanjiti gustoću, zasićenost čega [prorijediti šumu] |
| 2. | (se) postati rijedak ili rjeđi [zrak se prorijedio na visini; gosti su se prorijedili; kosa se prorijedila] |