púhati
púhati nesvrš. 〈prez. pẉšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| puhati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pušem |
| 2. | pušeš |
| 3. | puše |
| množina | |
| 1. | pušemo |
| 2. | pušete |
| 3. | pušu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | puhat ću |
| 2. | puhat ćeš |
| 3. | puhat će |
| množina | |
| 1. | puhat ćemo |
| 2. | puhat ćete |
| 3. | puhat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | puhah |
| 2. | puhaše |
| 3. | puhaše |
| množina | |
| 1. | puhasmo |
| 2. | puhaste |
| 3. | puhahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | puhao sam |
| 2. | puhao si |
| 3. | puhao je |
| množina | |
| 1. | puhali smo |
| 2. | puhali ste |
| 3. | puhali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam puhao |
| 2. | bio si puhao |
| 3. | bio je puhao |
| množina | |
| 1. | bili smo puhali |
| 2. | bili ste puhali |
| 3. | bili su puhali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | puši |
| množina | |
| 1. | pušimo |
| 2. | pušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pušući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| puhao, puhala, puhalo | |
| puhali, puhale, puhala | |
Definicija
| 1. | () pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] |
| 2. | (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili s namjerom da se što napuni [puhati nos; puhati svijeću] |
| 3. | pren. ljutiti se šuteći, očitovati unutrašnji nemir i nezadovoljstvo |
Frazeologija
⃟ puhati na visoko pucati na visoko, v. pucati1 Δ;
puhati s kime u iste diple (u jedan rog, u istu tikvu) pejor. potpuno se slagati s kim, imati isto mišljenje, iste nazore;
puhati u balon podvrgnuti se testu alkoholiziranosti kao vozač;
puhati u (prazne) šake, dlanove ostati bez ičega;
puše propuh je (ob. kao upozorenje)
puhati s kime u iste diple (u jedan rog, u istu tikvu) pejor. potpuno se slagati s kim, imati isto mišljenje, iste nazore;
puhati u balon podvrgnuti se testu alkoholiziranosti kao vozač;
puhati u (prazne) šake, dlanove ostati bez ičega;
puše propuh je (ob. kao upozorenje)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Pùāč (270, Požega, Slavonija), Pùača (230, Knin, Donji Lapac, Slavonija), Pùalić (Donji Lapac, Knin), Pùhāč (100, Koprivnica, Ðurđevac), Pùhača (Vrbovec, Dvor, Vojnić), Pùhāk (Zagreb, Zaprešić), Púhalo (280, Samobor, Zagreb, Koprivnica, Otočac), Puhálović (180, Zadar, Dalmacija), Pùhalj (Buzet, Istra)
Etimologija
✧ prasl. *puxati (slov. puhati, češ. puchati)
