putòvati
putòvati () nesvrš. 〈prez. pùtujēm, pril. sad. pùtujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| putovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | putujem |
| 2. | putuješ |
| 3. | putuje |
| množina | |
| 1. | putujemo |
| 2. | putujete |
| 3. | putuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | putovat ću |
| 2. | putovat ćeš |
| 3. | putovat će |
| množina | |
| 1. | putovat ćemo |
| 2. | putovat ćete |
| 3. | putovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | putovah |
| 2. | putovaše |
| 3. | putovaše |
| množina | |
| 1. | putovasmo |
| 2. | putovaste |
| 3. | putovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | putovao sam |
| 2. | putovao si |
| 3. | putovao je |
| množina | |
| 1. | putovali smo |
| 2. | putovali ste |
| 3. | putovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam putovao |
| 2. | bio si putovao |
| 3. | bio je putovao |
| množina | |
| 1. | bili smo putovali |
| 2. | bili ste putovali |
| 3. | bili su putovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | putuj |
| množina | |
| 1. | putujmo |
| 2. | putujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| putujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| putovao, putovala, putovalo | |
| putovali, putovale, putovala | |
Definicija
| 1. | ići iz mjesta u mjesto, raznim sredstvima kretati se izvan mjesta stalnog boravka različitim povodima [putovati službeno; putovati privatno]; biti na putu, putovanju |
| 2. | a. kretati se na osobit način [svjetlost putuje brže od zvuka] b. biti upućivan na osobit način [informacije putuju optičkim kablom] |
Etimologija
✧ vidi pẉt (I)
