pȕzati
pȕzati () nesvrš. 〈prez. pȕžēm/pȕzām, pril. sad. pȕžūći/-ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| puzati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pužem |
| 2. | pužeš |
| 3. | puže |
| množina | |
| 1. | pužemo |
| 2. | pužete |
| 3. | pužu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | puzat ću |
| 2. | puzat ćeš |
| 3. | puzat će |
| množina | |
| 1. | puzat ćemo |
| 2. | puzat ćete |
| 3. | puzat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | puzah |
| 2. | puzaše |
| 3. | puzaše |
| množina | |
| 1. | puzasmo |
| 2. | puzaste |
| 3. | puzahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | puzao sam |
| 2. | puzao si |
| 3. | puzao je |
| množina | |
| 1. | puzali smo |
| 2. | puzali ste |
| 3. | puzali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam puzao |
| 2. | bio si puzao |
| 3. | bio je puzao |
| množina | |
| 1. | bili smo puzali |
| 2. | bili ste puzali |
| 3. | bili su puzali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | puži |
| množina | |
| 1. | pužimo |
| 2. | pužite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pužući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| puzao, puzala, puzalo | |
| puzali, puzale, puzala | |
Definicija
| 1. | pomicati se dodirujući površinu donjim dijelom tijela ili nožicama (o gmazovima, kukcima); gmizati |
| 2. | a. pomicati se na koljenima, četvoronoške ili potrbuške (o ljudima) b. (pred kim) pren. poniznim laskanjem zadobivati čiju naklonost; dodvoravati se, ulizivati se, usp. puznuti |
| 3. | vrlo polako kretati se ili voziti ili ploviti |
| 4. | a. penjati se hvatajući se rukama i nogama za što b. rasti obavijajući se oko čega (o biljkama) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Pùzak (150, Sesvete, Bjelovar, Zagorje), Pȕzavac (Osijek, Požega), Pùzek (Jastrebarsko, Karlovac), Púzić (120, Petrinja, Kaštela, Banovina), Pùzigača (Split, Zagreb), Pùzigaća (Rijeka, Buje), Pȕzjāk (100, Zaprešić, Zagreb), Pùzović (Zagreb, Buje, Rijeka)
Etimologija
✧ prasl. *pъlzati (stsl. plьzati, rus. polzát', polj. pełzać) ≃ stengl. folgian: slijediti
