púziti
púziti () nesvrš. 〈prez. púzīm, pril. sad. púzēći, gl. im. púžēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| puziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | puzim |
| 2. | puziš |
| 3. | puzi |
| množina | |
| 1. | puzimo |
| 2. | puzite |
| 3. | puze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | puzit ću |
| 2. | puzit ćeš |
| 3. | puzit će |
| množina | |
| 1. | puzit ćemo |
| 2. | puzit ćete |
| 3. | puzit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pužah |
| 2. | pužaše |
| 3. | pužaše |
| množina | |
| 1. | pužasmo |
| 2. | pužaste |
| 3. | pužahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | puzio sam |
| 2. | puzio si |
| 3. | puzio je |
| množina | |
| 1. | puzili smo |
| 2. | puzili ste |
| 3. | puzili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam puzio |
| 2. | bio si puzio |
| 3. | bio je puzio |
| množina | |
| 1. | bili smo puzili |
| 2. | bili ste puzili |
| 3. | bili su puzili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | puzi |
| množina | |
| 1. | puzimo |
| 2. | puzite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| puzeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| puzio, puzila, puzilo | |
| puzili, puzile, puzila | |
| 1. | puzati |
| 2. | lagano spadati s čega, omicati se, klizati se |