pùstiti
pùstiti (koga, što) svrš. 〈prez. pȕstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pȕšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pustim |
| 2. | pustiš |
| 3. | pusti |
| množina | |
| 1. | pustimo |
| 2. | pustite |
| 3. | puste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pustit ću |
| 2. | pustit ćeš |
| 3. | pustit će |
| množina | |
| 1. | pustit ćemo |
| 2. | pustit ćete |
| 3. | pustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pustih |
| 2. | pusti |
| 3. | pusti |
| množina | |
| 1. | pustismo |
| 2. | pustiste |
| 3. | pustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pustio sam |
| 2. | pustio si |
| 3. | pustio je |
| množina | |
| 1. | pustili smo |
| 2. | pustili ste |
| 3. | pustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pustio |
| 2. | bio si pustio |
| 3. | bio je pustio |
| množina | |
| 1. | bili smo pustili |
| 2. | bili ste pustili |
| 3. | bili su pustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pusti |
| množina | |
| 1. | pustimo |
| 2. | pustite |
| glagolski prilog prošli | |
| pustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pustio, pustila, pustilo | |
| pustili, pustile, pustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pušten, puštena, pušteno | |
| pušteni, puštene, puštena | |
Definicija
| 1. | a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c. istjerati ili pustiti iz štale ili nastambe [pustiti stoku na pašu; pustiti kokoši] |
| 2. | ispustiti [pustiti tanjur iz ruke] |
| 3. | popustiti, olabaviti, otpustiti, upustiti [pustiti uzde; pustiti uzicu] |
| 4. | dopustiti da uđe [pustiti u kuću] |
| 5. | osloboditi (iz zatvora, zarobljeništva) |
| 6. | staviti u pokret, u optjecaj, u promet (stroj, novac i sl.) |
| 7. | učiniti da što teče, da se širi, razglasi [pustiti vodu; pustiti vijest] |
| 8. | ostaviti što nedirnuto, da slobodno raste, da ostane kakvo je i bilo [pustiti bradu, brkove] |
| 9. | izbaciti list, potjerati mladicu, korijen (o biljci) |
| 10. | ostaviti, prepustiti drugome što svoje, ostaviti, napustiti, odreći se čega |
Frazeologija
⃟ pusti! imp. 1. popusti (uže i sl.) 2. ostavi (i daj meni) to što držiš u ruci 3. (i mn pustite!) (u dijaloškoj situaciji) ostavi, nije vrijedno o tome razgovarati, nema smisla trošiti riječi;
pusti ti to (pustite vi to) (u dijaloškoj situaciji s naglaskom na pusti ili to u zn. da nešto nije najbolje pogođeno kao tema, da nešto nije bitno, da ne ulazi u krug odlučnih činjenica i sl.) [A: Dečko je obećao da će se popraviti i uozbiljiti B: Pusti ti to = ne vjerujem u to što je on obećao (prema dosadašnjim iskustvima)];
ne pustiti glasa ne pisnuti;
ne pustiti koga s oka neprestano pratiti koga;
pustiti glas 1. glasno zapjevati 2. progovoriti 3. proširiti vijest i sl., lansirati vijest;
pustiti krv 1. stavljanjem pijavice na kožu učiniti da ispije jednu količinu krvi 2. (komu) pren. prisiliti ga na popuštanje;
pustiti korak (e) početi brže hodati;
pustiti korijen (e), žile 1. ukorijeniti se (o biljci) 2. pren. trajno se nastaniti gdje, skućiti se, udomaćiti se 3. pren. iron. predugo ostati u gostima, ne znati otići iz posjeta;
pustiti kroz zube polako, s mukom izreći;
pustiti maha prestati zadržavati, ograničavati što;
pustiti (svoje) pipke vješto i krišom djelovati u svoju korist;
pustiti se od kraja, v. krȃj ⃟;
pustiti suzu proplakati;
pustiti sve sve ostaviti, odreći se svega, sve napustiti;
pustiti u svijet objaviti;
pustiti vodu pomokriti se
pusti ti to (pustite vi to) (u dijaloškoj situaciji s naglaskom na pusti ili to u zn. da nešto nije najbolje pogođeno kao tema, da nešto nije bitno, da ne ulazi u krug odlučnih činjenica i sl.) [A: Dečko je obećao da će se popraviti i uozbiljiti B: Pusti ti to = ne vjerujem u to što je on obećao (prema dosadašnjim iskustvima)];
ne pustiti glasa ne pisnuti;
ne pustiti koga s oka neprestano pratiti koga;
pustiti glas 1. glasno zapjevati 2. progovoriti 3. proširiti vijest i sl., lansirati vijest;
pustiti krv 1. stavljanjem pijavice na kožu učiniti da ispije jednu količinu krvi 2. (komu) pren. prisiliti ga na popuštanje;
pustiti korak (e) početi brže hodati;
pustiti korijen (e), žile 1. ukorijeniti se (o biljci) 2. pren. trajno se nastaniti gdje, skućiti se, udomaćiti se 3. pren. iron. predugo ostati u gostima, ne znati otići iz posjeta;
pustiti kroz zube polako, s mukom izreći;
pustiti maha prestati zadržavati, ograničavati što;
pustiti (svoje) pipke vješto i krišom djelovati u svoju korist;
pustiti se od kraja, v. krȃj ⃟;
pustiti suzu proplakati;
pustiti sve sve ostaviti, odreći se svega, sve napustiti;
pustiti u svijet objaviti;
pustiti vodu pomokriti se
Etimologija
✧ prasl. i stsl. pustiti (rus. pustít', polj. puścić) ≃ v. pẉst2
