spakírati
spakírati (spȁkovati) svrš. 〈prez. spàkīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. spàkīrān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spakirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spakiram |
| 2. | spakiraš |
| 3. | spakira |
| množina | |
| 1. | spakiramo |
| 2. | spakirate |
| 3. | spakiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spakirat ću |
| 2. | spakirat ćeš |
| 3. | spakirat će |
| množina | |
| 1. | spakirat ćemo |
| 2. | spakirat ćete |
| 3. | spakirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spakirah |
| 2. | spakira |
| 3. | spakira |
| množina | |
| 1. | spakirasmo |
| 2. | spakiraste |
| 3. | spakiraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spakirao sam |
| 2. | spakirao si |
| 3. | spakirao je |
| množina | |
| 1. | spakirali smo |
| 2. | spakirali ste |
| 3. | spakirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spakirao |
| 2. | bio si spakirao |
| 3. | bio je spakirao |
| množina | |
| 1. | bili smo spakirali |
| 2. | bili ste spakirali |
| 3. | bili su spakirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spakiraj |
| množina | |
| 1. | spakirajmo |
| 2. | spakirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| spakiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spakirao, spakirala, spakiralo | |
| spakirali, spakirale, spakirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spakiran, spakirana, spakirano | |
| spakirani, spakirane, spakirana | |
| 1. | (što) složiti što u paket; upakirati |
| 2. | (se) spremiti stvari za put (u kovčeg, u putnu torbu) |