spȏj
spȏj m 〈N mn spòjevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | spoj |
| G | spoja |
| D | spoju |
| A | spoj |
| V | spoju |
| L | spoju |
| I | spojem |
| množina | |
| N | spojevi |
| G | spojeva |
| D | spojevima |
| A | spojeve |
| V | spojevi |
| L | spojevima |
| I | spojevima |
Definicija
| 1. | ono što je sastavljeno u jednu cjelinu, ono što je spojeno |
| 2. | mjesto gdje se dvije stvari spajaju |
| 3. | žarg. sastanak dviju osoba (ob. ljubavni) [imati spoj] |
Sintagma
∆ kemijski spoj tvar sastavljena od dva ili više elemenata;
kratki spoj prekid električne struje zbog dodira vodova;
krivi spoj 1. pozivanje pogrešnog telefonskog broja 2. pren. situacija kad se što krivo shvati
kratki spoj prekid električne struje zbog dodira vodova;
krivi spoj 1. pozivanje pogrešnog telefonskog broja 2. pren. situacija kad se što krivo shvati
Etimologija
✧ s (a)- + *pojiti (rus. paját': spajati, češ. pojiti) ≃ v. piti (prvotno značenje iz kovačke terminologije: činiti da tekuća kovina »pije« pri spajanju)
