srávniti
srávniti (što) svrš. 〈prez. srȃvnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. srȃvnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sravniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sravnim |
| 2. | sravniš |
| 3. | sravni |
| množina | |
| 1. | sravnimo |
| 2. | sravnite |
| 3. | sravne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sravnit ću |
| 2. | sravnit ćeš |
| 3. | sravnit će |
| množina | |
| 1. | sravnit ćemo |
| 2. | sravnit ćete |
| 3. | sravnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sravnih |
| 2. | sravni |
| 3. | sravni |
| množina | |
| 1. | sravnismo |
| 2. | sravniste |
| 3. | sravniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sravnio sam |
| 2. | sravnio si |
| 3. | sravnio je |
| množina | |
| 1. | sravnili smo |
| 2. | sravnili ste |
| 3. | sravnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sravnio |
| 2. | bio si sravnio |
| 3. | bio je sravnio |
| množina | |
| 1. | bili smo sravnili |
| 2. | bili ste sravnili |
| 3. | bili su sravnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sravni |
| množina | |
| 1. | sravnimo |
| 2. | sravnite |
| glagolski prilog prošli | |
| sravnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sravnio, sravnila, sravnilo | |
| sravnili, sravnile, sravnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sravnjen, sravnjena, sravnjeno | |
| sravnjeni, sravnjene, sravnjena | |
Definicija
| 1. | usporediti [sravniti s dokumentima] |
| 2. | potpuno srušiti, razrušiti (slika ravne površine) |
Frazeologija
⃟ sravniti sa zemljom 1. porušiti do temelja, uništiti (ob. o zgradama, naseljima i gradovima nakon potresa ili bombardiranja) 2. pretući koga do krajnje mjere
Etimologija
✧ s (a)- + v. rávan
