stẕčati se
stẕčati se svrš. 〈prez. (3. l. jd) stẕčī se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. stẕčao se〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strčim |
| 2. | strčiš |
| 3. | strči |
| množina | |
| 1. | strčimo |
| 2. | strčite |
| 3. | strče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strčat ću |
| 2. | strčat ćeš |
| 3. | strčat će |
| množina | |
| 1. | strčat ćemo |
| 2. | strčat ćete |
| 3. | strčat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | strčah |
| 2. | strča |
| 3. | strča |
| množina | |
| 1. | strčasmo |
| 2. | strčaste |
| 3. | strčaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strčao sam |
| 2. | strčao si |
| 3. | strčao je |
| množina | |
| 1. | strčali smo |
| 2. | strčali ste |
| 3. | strčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strčao |
| 2. | bio si strčao |
| 3. | bio je strčao |
| množina | |
| 1. | bili smo strčali |
| 2. | bili ste strčali |
| 3. | bili su strčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | strči |
| množina | |
| 1. | strčimo |
| 2. | strčite |
| glagolski prilog prošli | |
| strčavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strčao, strčala, strčalo | |
| strčali, strčale, strčala | |
| 1. | trčeći stići sa svih strana |
| 2. | iron. stići sa svih strana u zajedničkom interesu, pokazati vrlo izražen, pretjeran interes za što; sjatiti se |