strána
strána ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | strana |
| G | strane |
| D | strani |
| A | stranu |
| V | strano |
| L | strani |
| I | stranom |
| množina | |
| N | strane |
| G | strana |
| D | stranama |
| A | strane |
| V | strane |
| L | stranama |
| I | stranama |
Definicija
| 1. | granična površina nekog tijela ili granična crta neke površine [sjeverna strana; južna strana] |
| 2. | lice i naličje predmeta [prednja strana; zadnja strana] |
| 3. | mat. ploha, linija koja ograničava geometrijsko tijelo |
| 4. | kraj, predio, područje jedne zemlje [s naših strana; od onih strana] |
| 5. | dio od vrha do podnožja brda; strmina [strma strana] |
| 6. | pren. shvaćanje, gledište, stajalište [na našoj strani] |
| 7. | pojedinac ili kolektiv koji se bori za što (pred sudom, u ratu) [pobjednička strana; optužena strana] |
| 8. | linija, grana srodstva [majčina/očeva strana] |
| 9. | svojstvo [to mu je dobra strana; to mu je loša strana] |
Sintagma
∆ strana geometrijskog tijela mat. ploha tijela, jedan od geometrijskih likova koji ograničavaju geometrijsko tijelo
Frazeologija
⃟ A. s jedne strane... (s druge strane) (ob. kao uvod u tvrdnju koja odmjerava razloge i proturazloge) [s jedne strane dečko jest malo zločest, a s druge strane moraš mu nešto i dopustiti, ne možeš mu sve braniti; s jedne strane ovdje nam je dobro, s druge (strane) treba se seliti]; ima razloga za jedno (i za drugo);
vraže stranom (kaže se kad tko krene u svađu, zabrazdi u besmislenim brbljarijama zlonamjernog sadržaja i sl.);
B. biti s lijeve strane biti sporedno, usputno;
crna strana naličje čega što se otkriva kao loše;
držati stranu (komu) biti za koga u sporu dviju strana;
kola su mu krenula niza stranu počeo je propadati;
na sve strane svuda, posvuda, lijevo i desno (događati se, zbivati se, obilaziti, tražiti pomoć itd.);
na strani izvan svoga stalnog boravišta, baze ili zemlje [igraju dvije utakmice kod kuće a jednu na strani = a. u gostima u svojoj zemlji b. u gostima u inozemstvu];
ostaviti po strani 1. odgoditi (što) 2. zanemariti (što), ne obrađivati, ne rješavati, ne uzeti kao predmet razmatranja;
otići na stranu izvršiti veliku nuždu;
po jednoj strani iz jednog izvora [ja sam po jednoj strani čuo da se on uvrijedio];
prijeći (staviti se) na čiju stranu prihvatiti nečije mišljenje, odobravati čiji rad;
promijeniti strane sport u poluvremenu utakmice zamijeniti strane igrališta;
promijeniti stranu promijeniti uvjerenje i sl.;
slaba strana ono u čemu je tko osjetljiv, u čemu ne stoji dobro;
staviti na stranu (nastranu) 1. odložiti (doslovno u prostornom značenju) 2. = ostaviti po strani;
u stranu udariti skrenuti s pravog puta, poći pogrešnim putem (u radu i sl.)
vraže stranom (kaže se kad tko krene u svađu, zabrazdi u besmislenim brbljarijama zlonamjernog sadržaja i sl.);
B. biti s lijeve strane biti sporedno, usputno;
crna strana naličje čega što se otkriva kao loše;
držati stranu (komu) biti za koga u sporu dviju strana;
kola su mu krenula niza stranu počeo je propadati;
na sve strane svuda, posvuda, lijevo i desno (događati se, zbivati se, obilaziti, tražiti pomoć itd.);
na strani izvan svoga stalnog boravišta, baze ili zemlje [igraju dvije utakmice kod kuće a jednu na strani = a. u gostima u svojoj zemlji b. u gostima u inozemstvu];
ostaviti po strani 1. odgoditi (što) 2. zanemariti (što), ne obrađivati, ne rješavati, ne uzeti kao predmet razmatranja;
otići na stranu izvršiti veliku nuždu;
po jednoj strani iz jednog izvora [ja sam po jednoj strani čuo da se on uvrijedio];
prijeći (staviti se) na čiju stranu prihvatiti nečije mišljenje, odobravati čiji rad;
promijeniti strane sport u poluvremenu utakmice zamijeniti strane igrališta;
promijeniti stranu promijeniti uvjerenje i sl.;
slaba strana ono u čemu je tko osjetljiv, u čemu ne stoji dobro;
staviti na stranu (nastranu) 1. odložiti (doslovno u prostornom značenju) 2. = ostaviti po strani;
u stranu udariti skrenuti s pravog puta, poći pogrešnim putem (u radu i sl.)
Etimologija
✧ prasl. *storna: strana, zemlja (stsl. strana, rus. storoná, polj. strona) ≃ v. sterati
