stornírati
stornírati (što) dv. 〈prez. stòrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stornirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | storniram |
| 2. | storniraš |
| 3. | stornira |
| množina | |
| 1. | storniramo |
| 2. | stornirate |
| 3. | storniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stornirat ću |
| 2. | stornirat ćeš |
| 3. | stornirat će |
| množina | |
| 1. | stornirat ćemo |
| 2. | stornirat ćete |
| 3. | stornirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | stornirah |
| 2. | storniraše |
| 3. | storniraše |
| množina | |
| 1. | stornirasmo |
| 2. | storniraste |
| 3. | stornirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stornirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stornirao sam |
| 2. | stornirao si |
| 3. | stornirao je |
| množina | |
| 1. | stornirali smo |
| 2. | stornirali ste |
| 3. | stornirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stornirao |
| 2. | bio si stornirao |
| 3. | bio je stornirao |
| množina | |
| 1. | bili smo stornirali |
| 2. | bili ste stornirali |
| 3. | bili su stornirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | storniraj |
| množina | |
| 1. | stornirajmo |
| 2. | stornirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stornirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| storniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stornirao, stornirala, storniralo | |
| stornirali, stornirale, stornirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| storniran, stornirana, stornirano | |
| stornirani, stornirane, stornirana | |
Definicija
| 1. | ekon. u knjigovodstvu ispraviti/ispravljati već uknjiženo; poništiti |
| 2. | razg. obustaviti/obustavljati neku narudžbu |
Etimologija
✧ vidi stȍrno
