stȁrjeti
stȁrjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| starjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | starim |
| 2. | stariš |
| 3. | stari |
| množina | |
| 1. | starimo |
| 2. | starite |
| 3. | stare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | starjet ću |
| 2. | starjet ćeš |
| 3. | starjet će |
| množina | |
| 1. | starjet ćemo |
| 2. | starjet ćete |
| 3. | starjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | starah |
| 2. | staraše |
| 3. | staraše |
| množina | |
| 1. | starasmo |
| 2. | staraste |
| 3. | starahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stario sam |
| 2. | stario si |
| 3. | stario je |
| množina | |
| 1. | starjeli smo |
| 2. | starjeli ste |
| 3. | starjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stario |
| 2. | bio si stario |
| 3. | bio je stario |
| množina | |
| 1. | bili smo starjeli |
| 2. | bili ste starjeli |
| 3. | bili su starjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stari |
| množina | |
| 1. | starimo |
| 2. | starite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stario, starjela, starjelo | |
| starjeli, starjele, starjela | |
| 1. | postajati star |
| 2. | mijenjati se nagore, habati se (o predmetima, aparatima itd.) |