stȉl
stȉl m 〈N mn stìlovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | stil |
| G | stila |
| D | stilu |
| A | stil |
| V | stile |
| L | stilu |
| I | stilom |
| množina | |
| N | stilovi |
| G | stilova |
| D | stilovima |
| A | stilove |
| V | stilovi |
| L | stilovima |
| I | stilovima |
Definicija
| 1. | ukupnost odlika koje čine prepoznatljivim graditeljstvo, umjetnost, književnost itd. jednog vremena ili stvaraoca [gotički stil; matoševski stil] |
| 2. | karakterističan način pisanja, izvođenja ili izražavanja jezičnim sredstvima i postupcima [biblijski stil; poslovni stil; rogobatan stil; težak stil; jasan stil] |
| 3. | individualnost koja se očituje u ukusu i djelima neke osobe [to je njezin stil; stil vremena; stil odijevanja] |
Sintagma
∆ administrativni stil racionalni i jezgroviti način izražavanja obilježen uredsko-poslovnim rječnikom koji se primjenjuje u službenim dopisima, zakonima, žalbama, izvješćima i sl.;
književnoumjetnički (beletristički) stil emocionalni, subjektivni način izražavanja u književnosti i umjetnosti obilježen slikovitošću, bogatstvom izričaja i izražajnih sredstava;
popularnoznanstveni stil način izražavanja u člancima, udžbenicima i priručnicima u kojima se populariziraju znanstvena dostignuća miješanim stilom točnosti i stručnosti, te slikovitosti;
publicistički (novinarski) stil mješavina književnoumjetničkog i znanstvenog stila koji se koristi u novinarstvu;
razgovorni (kolokvijalni) stil individualni i subjektivni način izražavanja karakterističan za neposrednu međuljudsku komunikaciju;
znanstveni stil racionalni i jezgroviti stil znanosti obilježen mnoštvom uopćenih i stručnih termina radi što veće točnosti izražavanja
književnoumjetnički (beletristički) stil emocionalni, subjektivni način izražavanja u književnosti i umjetnosti obilježen slikovitošću, bogatstvom izričaja i izražajnih sredstava;
popularnoznanstveni stil način izražavanja u člancima, udžbenicima i priručnicima u kojima se populariziraju znanstvena dostignuća miješanim stilom točnosti i stručnosti, te slikovitosti;
publicistički (novinarski) stil mješavina književnoumjetničkog i znanstvenog stila koji se koristi u novinarstvu;
razgovorni (kolokvijalni) stil individualni i subjektivni način izražavanja karakterističan za neposrednu međuljudsku komunikaciju;
znanstveni stil racionalni i jezgroviti stil znanosti obilježen mnoštvom uopćenih i stručnih termina radi što veće točnosti izražavanja
Etimologija
✧ lat. stilus: držak, pisaljka, način pisanja
