stjȅcati
stjȅcati (što) nesvrš. 〈prez. stjȅčēm, pril. sad. stjȅčūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stjecati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stječem |
| 2. | stječeš |
| 3. | stječe |
| množina | |
| 1. | stječemo |
| 2. | stječete |
| 3. | stječu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stjecat ću |
| 2. | stjecat ćeš |
| 3. | stjecat će |
| množina | |
| 1. | stjecat ćemo |
| 2. | stjecat ćete |
| 3. | stjecat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | stjecah |
| 2. | stjecaše |
| 3. | stjecaše |
| množina | |
| 1. | stjecasmo |
| 2. | stjecaste |
| 3. | stjecahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stjecao sam |
| 2. | stjecao si |
| 3. | stjecao je |
| množina | |
| 1. | stjecali smo |
| 2. | stjecali ste |
| 3. | stjecali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stjecao |
| 2. | bio si stjecao |
| 3. | bio je stjecao |
| množina | |
| 1. | bili smo stjecali |
| 2. | bili ste stjecali |
| 3. | bili su stjecali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stječi |
| množina | |
| 1. | stječimo |
| 2. | stječite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stječući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stjecao, stjecala, stjecalo | |
| stjecali, stjecale, stjecala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stjecan, stjecana, stjecano | |
| stjecani, stjecane, stjecana | |
Definicija
v. steći
Etimologija
✧ vidi stȅći
