superpozícija
superpozícija ž
jednina | |
---|---|
N | superpozicija |
G | superpozicije |
D | superpoziciji |
A | superpoziciju |
V | superpozicijo |
L | superpoziciji |
I | superpozicijom |
množina | |
N | superpozicije |
G | superpozicija |
D | superpozicijama |
A | superpozicije |
V | superpozicije |
L | superpozicijama |
I | superpozicijama |
1. | pravilo prema kojem su u neporemećenom slijedu slojeva najstariji oni najniži, a najmlađi oni najviši (u geologiji i sl.) |
2. | arhit. u klasičnoj arhitekturi Grčke i Rima pravilo ili stil da se u arkadama, kolonadama ili na fasadama (amfiteatara i sl.) stupovi podižu vertikalno jedan iznad drugoga, na više katova |