strȋc
strȋc m 〈G stríca, N mn stríčevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | stric |
| G | strica |
| D | stricu |
| A | strica |
| V | striče |
| L | stricu |
| I | stricem |
| množina | |
| N | stričevi |
| G | stričeva |
| D | stričevima |
| A | stričeve |
| V | stričevi |
| L | stričevima |
| I | stričevima |
Definicija
| 1. | očev brat |
| 2. | fam. dijete ili mlađa osoba u obraćanju starijem muškarcu, usp. striček |
Sintagma
∆ stric iz Amerike (ob. u šali) bogati dalji rođak koji ostavlja neočekivano nasljedstvo; nada u naglo obogaćenje bez stvarne osnove, tlapnja o bogatstvu
Onomastika
♦ pr.: Stríčević (330, Solin, sred. Dalmacija, I Slavonija), Strȉčić (Zagreb, Nova Gradiška), Stríka (240, Zadar, Šibenik, Rijeka), Stríkić (120, Split, Sinj, Nova Gradiška, Omiš, Sinj), Strikínac (Sesvete, Slavonija), Strȉkoman (Šibenik), Strìnavić (200, Nova Gradiška, Zagreb), Strínić (310, Imotski, Split, Vinkovci, Knin), Strȋnović (Zagreb, Šibenik)
Etimologija
✧ prasl. *stryjь (rus. stroj, polj. stryj) ≃ lit. strūjus: starac
