stúpiti
stúpiti svrš. 〈prez. stẉpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. stúpio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stupim |
| 2. | stupiš |
| 3. | stupi |
| množina | |
| 1. | stupimo |
| 2. | stupite |
| 3. | stupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stupit ću |
| 2. | stupit ćeš |
| 3. | stupit će |
| množina | |
| 1. | stupit ćemo |
| 2. | stupit ćete |
| 3. | stupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stupih |
| 2. | stupi |
| 3. | stupi |
| množina | |
| 1. | stupismo |
| 2. | stupiste |
| 3. | stupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stupio sam |
| 2. | stupio si |
| 3. | stupio je |
| množina | |
| 1. | stupili smo |
| 2. | stupili ste |
| 3. | stupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stupio |
| 2. | bio si stupio |
| 3. | bio je stupio |
| množina | |
| 1. | bili smo stupili |
| 2. | bili ste stupili |
| 3. | bili su stupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stupi |
| množina | |
| 1. | stupimo |
| 2. | stupite |
| glagolski prilog prošli | |
| stupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stupio, stupila, stupilo | |
| stupili, stupile, stupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stupljen, stupljena, stupljeno | |
| stupljeni, stupljene, stupljena | |
Definicija
| 1. | (kamo) stati nogom, koraknuti [stupiti u sobu] |
| 2. | (pred koga) retor. izaći, stati |
| 3. | (s prij.) započeti što [stupiti na dužnost; stupiti u službu; stupiti na prijestolje; stupiti u brak oženiti se, udati se; stupiti u štrajk početi štrajkati] |
Frazeologija
⃟ stupiti na snagu služb., v. snaga ⃟
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Stúpalo (260, Solin, Split, Sinj)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. stǫpiti (rus. stupát', češ. stoupati) ≃ v. stopa
