stȕštiti
stȕštiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. stȕšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stuštiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stuštim |
| 2. | stuštiš |
| 3. | stušti |
| množina | |
| 1. | stuštimo |
| 2. | stuštite |
| 3. | stušte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stuštit ću |
| 2. | stuštit ćeš |
| 3. | stuštit će |
| množina | |
| 1. | stuštit ćemo |
| 2. | stuštit ćete |
| 3. | stuštit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stuštih |
| 2. | stušti |
| 3. | stušti |
| množina | |
| 1. | stuštismo |
| 2. | stuštiste |
| 3. | stuštiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stuštio sam |
| 2. | stuštio si |
| 3. | stuštio je |
| množina | |
| 1. | stuštili smo |
| 2. | stuštili ste |
| 3. | stuštili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stuštio |
| 2. | bio si stuštio |
| 3. | bio je stuštio |
| množina | |
| 1. | bili smo stuštili |
| 2. | bili ste stuštili |
| 3. | bili su stuštili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stušti |
| množina | |
| 1. | stuštimo |
| 2. | stuštite |
| glagolski prilog prošli | |
| stuštivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stuštio, stuštila, stuštilo | |
| stuštili, stuštile, stuštila | |
Definicija
| 1. | natuštiti se, smračiti se, namrštiti se, namrgoditi se, natmuriti se |
| 2. | jurnuti, poletjeti prema nekom mjestu |
