stẉd
stẉd ž 〈G mn stúdī〉
Definicija
ekspr., v. stȕdēn
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i etnici): Stȕdak (Zaprešić, Zagreb, Varaždin), Stúde (Kaštela, Split), Stùden (380, Zagreb, Korenica, Lika, Slavonija), Stùdenić (Našice, Požega), Studénović (Slavonski Brod, Zagreb)
◊ hidronim.: Stùden (potok, Gospić), Stùdena (potok, Pazin, zaselak kod Gline), Studénac (mnogobrojna vrela po Istri, otocima i u priobalju, nekoliko potoka u Lici), Studénca (vrelo, Omiš), Studénci (zaseoci, Gospić, Imotski), Stùdēnčić (Gorski kotar, Dugi otok, Olib, Lošinj, Lastovo), Studénčine (vrelo, Poljica, Kaštela), Studénec (pritok Glinice), Stùdenō (vrelo kod Makarske, zaselak kod Gline), Studènjāk (otočić, Kornati), Študénac (vrelo, Istra) te dvočlana imena tipa: Gȏrnjī Studénac (Brač), Knȇž studénac (Istra), Studénačka bȁra (livada, Gospić), Stùdenī tòčak (potok, Slatina) i sl.
◊ top. (naselja): Stùdenā (Rijeka, 441 stan.), Studénci (Gospić, 144 stan.)
◊ hidronim.: Stùden (potok, Gospić), Stùdena (potok, Pazin, zaselak kod Gline), Studénac (mnogobrojna vrela po Istri, otocima i u priobalju, nekoliko potoka u Lici), Studénca (vrelo, Omiš), Studénci (zaseoci, Gospić, Imotski), Stùdēnčić (Gorski kotar, Dugi otok, Olib, Lošinj, Lastovo), Studénčine (vrelo, Poljica, Kaštela), Studénec (pritok Glinice), Stùdenō (vrelo kod Makarske, zaselak kod Gline), Studènjāk (otočić, Kornati), Študénac (vrelo, Istra) te dvočlana imena tipa: Gȏrnjī Studénac (Brač), Knȇž studénac (Istra), Studénačka bȁra (livada, Gospić), Stùdenī tòčak (potok, Slatina) i sl.
◊ top. (naselja): Stùdenā (Rijeka, 441 stan.), Studénci (Gospić, 144 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *studъ (rus. stúda, polj. o-studa)
