sùbjekt
sùbjekt m 〈G mn -kātā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | subjekt |
| G | subjekta |
| D | subjektu |
| A | subjekt |
| V | subjekte |
| L | subjektu |
| I | subjektom |
| množina | |
| N | subjekti |
| G | subjekata / subjekta |
| D | subjektima |
| A | subjekte |
| V | subjekti |
| L | subjektima |
| I | subjektima |
| 1. | a. osoba koja je nosilac radnje, stanja ili događanja b. općenito: osoba |
| 2. | a. psih. nosilac svojstava i doživljaja b. fil. biće koje spoznaje i djeluje |
| 3. | gram. imenski dio rečenice (ob. u nominativu) o kojem govori predikat; najčešće označuje vršitelja radnje, nositelja kakva svojstva ili stanja izražena predikatom (npr. »učenik« čita); podmet, opr. predikat |
| 4. | pren. osoba, tema, predmet, projekt o kojem se raspravlja |