suglásiti se
suglásiti se svrš. 〈prez. sùglāsīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. suglásio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| suglasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | suglasim |
| 2. | suglasiš |
| 3. | suglasi |
| množina | |
| 1. | suglasimo |
| 2. | suglasite |
| 3. | suglase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | suglasit ću |
| 2. | suglasit ćeš |
| 3. | suglasit će |
| množina | |
| 1. | suglasit ćemo |
| 2. | suglasit ćete |
| 3. | suglasit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | suglasih |
| 2. | suglasi |
| 3. | suglasi |
| množina | |
| 1. | suglasismo |
| 2. | suglasiste |
| 3. | suglasiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | suglasio sam |
| 2. | suglasio si |
| 3. | suglasio je |
| množina | |
| 1. | suglasili smo |
| 2. | suglasili ste |
| 3. | suglasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam suglasio |
| 2. | bio si suglasio |
| 3. | bio je suglasio |
| množina | |
| 1. | bili smo suglasili |
| 2. | bili ste suglasili |
| 3. | bili su suglasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | suglasi |
| množina | |
| 1. | suglasimo |
| 2. | suglasite |
| glagolski prilog prošli | |
| suglasivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| suglasio, suglasila, suglasilo | |
| suglasili, suglasile, suglasila | |
Definicija
postići suglasnost, složiti se
Etimologija
✧ su- + v. glas
