svŕnuti
svŕnuti svrš. 〈prez. svȓnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. svŕnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svrnem |
| 2. | svrneš |
| 3. | svrne |
| množina | |
| 1. | svrnemo |
| 2. | svrnete |
| 3. | svrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svrnut ću |
| 2. | svrnut ćeš |
| 3. | svrnut će |
| množina | |
| 1. | svrnut ćemo |
| 2. | svrnut ćete |
| 3. | svrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svrnuh |
| 2. | svrnu |
| 3. | svrnu |
| množina | |
| 1. | svrnusmo |
| 2. | svrnuste |
| 3. | svrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svrnuo sam |
| 2. | svrnuo si |
| 3. | svrnuo je |
| množina | |
| 1. | svrnuli smo |
| 2. | svrnuli ste |
| 3. | svrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svrnuo |
| 2. | bio si svrnuo |
| 3. | bio je svrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo svrnuli |
| 2. | bili ste svrnuli |
| 3. | bili su svrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svrni |
| množina | |
| 1. | svrnimo |
| 2. | svrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| svrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svrnuo, svrnula, svrnulo | |
| svrnuli, svrnule, svrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svrnut, svrnuta, svrnuto | |
| svrnuti, svrnute, svrnuta | |
Definicija
| 1. | () navratiti kratko na neko mjesto; svratiti, navratiti [svrnut ću do tebe popodne] |
| 2. | (što, čime) skrenuti od uzetog smjera ili pravca, upraviti u smjeru koji odstupa od onoga kojim se kreće [svrni malo pogled (pogledom) pogledaj u stranu]; svratiti, skrenuti čime |
Etimologija
✧ s (a)- + v. vrtjeti
