svanjívati
svanjívati () nesvrš. 〈prez. svànjujēm, pril. sad. svànjujūći, gl. im. -ānje〉,
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svanjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svanjujem |
| 2. | svanjuješ |
| 3. | svanjuje |
| množina | |
| 1. | svanjujemo |
| 2. | svanjujete |
| 3. | svanjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svanjivat ću |
| 2. | svanjivat ćeš |
| 3. | svanjivat će |
| množina | |
| 1. | svanjivat ćemo |
| 2. | svanjivat ćete |
| 3. | svanjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svanjivah |
| 2. | svanjivaše |
| 3. | svanjivaše |
| množina | |
| 1. | svanjivasmo |
| 2. | svanjivaste |
| 3. | svanjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svanjivao sam |
| 2. | svanjivao si |
| 3. | svanjivao je |
| množina | |
| 1. | svanjivali smo |
| 2. | svanjivali ste |
| 3. | svanjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svanjivao |
| 2. | bio si svanjivao |
| 3. | bio je svanjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo svanjivali |
| 2. | bili ste svanjivali |
| 3. | bili su svanjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svanjuj |
| množina | |
| 1. | svanjujmo |
| 2. | svanjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svanjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svanjivao, svanjivala, svanjivalo | |
| svanjivali, svanjivale, svanjivala | |