svànuti
svànuti () svrš. 〈prez. svȁnēm, pril. pr. -ūvši, imp. svàni, prid. rad. svànuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svanuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svanem |
| 2. | svaneš |
| 3. | svane |
| množina | |
| 1. | svanemo |
| 2. | svanete |
| 3. | svanu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svanut ću |
| 2. | svanut ćeš |
| 3. | svanut će |
| množina | |
| 1. | svanut ćemo |
| 2. | svanut ćete |
| 3. | svanut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svanuh |
| 2. | svanu |
| 3. | svanu |
| množina | |
| 1. | svanusmo |
| 2. | svanuste |
| 3. | svanuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svanuo sam |
| 2. | svanuo si |
| 3. | svanuo je |
| množina | |
| 1. | svanuli smo |
| 2. | svanuli ste |
| 3. | svanuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svanuo |
| 2. | bio si svanuo |
| 3. | bio je svanuo |
| množina | |
| 1. | bili smo svanuli |
| 2. | bili ste svanuli |
| 3. | bili su svanuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svani |
| množina | |
| 1. | svanimo |
| 2. | svanite |
| glagolski prilog prošli | |
| svanuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svanuo, svanula, svanulo | |
| svanuli, svanule, svanula | |
Definicija
| 1. | prijeći iz noći u zoru, razdaniti se |
| 2. | pren. krenuti nabolje [svanulo mu je] |
| 3. | (komu) žarg. shvatiti |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Nesvànulica (Donji Miholjac, Banovina, okolica Zagreba)
Etimologija
✧ prasl. *svьtnǫti, v. svjetlo
