Hrvatski jezični portal

1.	fiz. prirodni posrednik (elektromagnetsko isijavanje valne dužine 390—740 nm) koji potiče organe vida na djelovanje i stvari čini vidljivima
2.	sredstvo ili stanje u zraku u kojem je takav proces moguć
3.	pojava svjetlosti [vidio sam daleko svjetlo]
4.	a. izvor svjetlosti [svjetlo mi ide u oči] b. osvjetljenje [ovdje je loše svjetlo, ne vidim čitati]
5.	semafor [zeleno svjetlo; crveno svjetlo]
6.	aspekt gledanja na stvari i pojave [ova činjenica prikazuje stvari u sasvim drugačijem svjetlu]

⃟ dati (komu) zeleno svjetlo dopustiti komu da što učini, suglasiti se da može započeti neki projekt i sl.;
u svjetlu (čega) u okolnostima koje su čime bitno određene [u svjetlu tih činjenica, cijela stvar izgleda drugačije]

♦ Svjètlana ž. os. ime (prijevod od lat. Iluminata); Svjètlan m. os. ime
◊ pr.: Svȅtlečić (Ivanić Grad, Nova Gradiška), Svȅtličić (230, Delnice, Zagreb, Rijeka), Svitlánović (Vinkovci, Nova Gradiška), Svìtlica (Šibenik, Slavonija), Svítlić (Nova Gradiška, Petrinja), Svjètlica (Podravska Slatina, Rijeka), Svjȅtličić (Zagreb, Slavonija), Svjétlić (Slavonski Brod, I Slavonija)

✧ prasl. i stsl. světъ (rus. svet, polj. świat), lit. šviesti: svijetliti ← ie. *k'woyt- (lat. vitrum: staklo, skr. śvitra-: bijel)