svȉtati
svȉtati () nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) svȉćē, pril. sad. svȉćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svićem |
| 2. | svićeš |
| 3. | sviće |
| množina | |
| 1. | svićemo |
| 2. | svićete |
| 3. | sviću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svitat ću |
| 2. | svitat ćeš |
| 3. | svitat će |
| množina | |
| 1. | svitat ćemo |
| 2. | svitat ćete |
| 3. | svitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svitah |
| 2. | svitaše |
| 3. | svitaše |
| množina | |
| 1. | svitasmo |
| 2. | svitaste |
| 3. | svitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svitao sam |
| 2. | svitao si |
| 3. | svitao je |
| množina | |
| 1. | svitali smo |
| 2. | svitali ste |
| 3. | svitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svitao |
| 2. | bio si svitao |
| 3. | bio je svitao |
| množina | |
| 1. | bili smo svitali |
| 2. | bili ste svitali |
| 3. | bili su svitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svići |
| množina | |
| 1. | svićimo |
| 2. | svićite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svićući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svitao, svitala, svitalo | |
| svitali, svitale, svitala | |
Etimologija
✧ vidi svànuti
