bljùvati
bljùvati (, što) nesvrš. 〈prez. bljȕjēm, imp. bljẉj, pril. sad. bljȕjūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bljuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bljujem |
| 2. | bljuješ |
| 3. | bljuje |
| množina | |
| 1. | bljujemo |
| 2. | bljujete |
| 3. | bljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bljuvat ću |
| 2. | bljuvat ćeš |
| 3. | bljuvat će |
| množina | |
| 1. | bljuvat ćemo |
| 2. | bljuvat ćete |
| 3. | bljuvat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bljuvah |
| 2. | bljuvaše |
| 3. | bljuvaše |
| množina | |
| 1. | bljuvasmo |
| 2. | bljuvaste |
| 3. | bljuvahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bljuvao sam |
| 2. | bljuvao si |
| 3. | bljuvao je |
| množina | |
| 1. | bljuvali smo |
| 2. | bljuvali ste |
| 3. | bljuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bljuvao |
| 2. | bio si bljuvao |
| 3. | bio je bljuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo bljuvali |
| 2. | bili ste bljuvali |
| 3. | bili su bljuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bljuj |
| množina | |
| 1. | bljujmo |
| 2. | bljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bljuvao, bljuvala, bljuvalo | |
| bljuvali, bljuvale, bljuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| bljuvan, bljuvana, bljuvano | |
| bljuvani, bljuvane, bljuvana | |
Definicija
| 1. | povraćati, rigati |
| 2. | pren. a. naglo i obilno sipati, izbacivati iz sebe; rigati (o vulkanu, vatri iz oružja, dimu iz dimnjaka) b. pejor. mnogo i svašta govoriti, ružno ili bez smisla [pusti ga, bljuje gluposti] |
Etimologija
✧ prasl. *bljuvati (rus. blevát', polj. bluć) ← ie. *bhlewH- (lit. bliauti: rikati, grč. phleȋn: prelijevati se)
