Hrvatski jezični portal

1.	a. obrazovna i odgojna ustanova gdje se kolektivno stječu osnovna pismenost, znanja iz znanosti i umjetnosti te vještine određenih struka [ići na škole, arh. školovati se] b. zgrada u kojoj se takva ustanova nalazi c. skup nastavnika i učenika neke škole
2.	a. poseban pravac u znanosti ili umjetnosti [impresionistička škola]; učenje b. pristalice i sljedbenici toga pravca
3.	(ob. hip. školica) vrsta dječje igre, igra se s pločicom koja se gura poskakujući na jednoj nozi iz jednog nacrtanog polja u drugo

∆ mala škola školska obuka prije zakonski propisane osnovne škole, predškolska nastava;
osnovna škola 1. pov. obvezatna prva četiri razreda za djecu od sedam godina 2. današnja obvezatna osmogodišnja škola;
srednja škola škola u trajanju od tri ili četiri godine poslije osnovne škole (ob. gimnazija i srednje stručne škole, tehničke, ekonomske i sl.);
visoka škola škola u kojoj nastava traje ob. četiri godine nakon završene srednje škole (fakulteti i škole kojima se priznaje rang fakulteta);
viša škola škola u trajanju od dvije godine poslije završene srednje škole;
Ženevska škola lingv. pov. jedna od jezikoslovnih škola nastalih prema učenju začetnika strukturalizma, F. de Saussurea, v.

⃟ to mi (mu itd.) je dobra škola to mi je dobra pouka, pogreška ili loše iskustvo na kojem ću učiti;
svaka se škola plaća iskustvo se ne stječe besplatno ni bez žrtava;
životna škola životno iskustvo, jedna ili više iskustvom stečenih pouka koje se pamte cijeli život

♦ pr. (nadimačka): Škòlak (Grubišno Polje), Škólić (Vinkovci, Zaprešić), Škólka (Valpovo), Školnéković (Glina, Pokuplje), Škȏlnīk (Zagreb, Ivanec, Bjelovar, Varaždin), Školníkovec (Dugo Selo, Turopolje), Školòpija (Baranja, Drniš)

✧ tal. scola ← lat. schola ← grč. skholḗ: slobodno vrijeme iskorišteno za učenje