šíšati
šíšati (što) nesvrš. 〈prez. šȋšām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. šȋšān, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šišati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šišam |
| 2. | šišaš |
| 3. | šiša |
| množina | |
| 1. | šišamo |
| 2. | šišate |
| 3. | šišaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šišat ću |
| 2. | šišat ćeš |
| 3. | šišat će |
| množina | |
| 1. | šišat ćemo |
| 2. | šišat ćete |
| 3. | šišat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šišah |
| 2. | šišaše |
| 3. | šišaše |
| množina | |
| 1. | šišasmo |
| 2. | šišaste |
| 3. | šišahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šišao sam |
| 2. | šišao si |
| 3. | šišao je |
| množina | |
| 1. | šišali smo |
| 2. | šišali ste |
| 3. | šišali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šišao |
| 2. | bio si šišao |
| 3. | bio je šišao |
| množina | |
| 1. | bili smo šišali |
| 2. | bili ste šišali |
| 3. | bili su šišali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šišaj |
| množina | |
| 1. | šišajmo |
| 2. | šišajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šišajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šišao, šišala, šišalo | |
| šišali, šišale, šišala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šišan, šišana, šišano | |
| šišani, šišane, šišana | |
| 1. | a. skidati ili skraćivati kosu ili bradu, odsijecajući, ob. škarama b. ravnati škarama ili sličnim alatom, odsijecati runo, kostrijet ili travu |
| 2. | žarg. a. pretjecati, kretati se velikom brzinom, juriti b. prolijetati fijučući (o mecima iz vatrenog oružja) c. snažno puhati (o vjetru) d. nadmašivati koga u čemu, [tko te (ga itd.) šiša koga je briga za te (za to što ti radiš), nitko te ne uvažava, nitko te ne primjećuje, svi su ravnodušni] e. sport udariti jako loptu (ob. u nogometu) [šišaj naprijed!] |