šárati
šárati () nesvrš. 〈prez. šȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šaram |
| 2. | šaraš |
| 3. | šara |
| množina | |
| 1. | šaramo |
| 2. | šarate |
| 3. | šaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šarat ću |
| 2. | šarat ćeš |
| 3. | šarat će |
| množina | |
| 1. | šarat ćemo |
| 2. | šarat ćete |
| 3. | šarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šarah |
| 2. | šaraše |
| 3. | šaraše |
| množina | |
| 1. | šarasmo |
| 2. | šaraste |
| 3. | šarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šarao sam |
| 2. | šarao si |
| 3. | šarao je |
| množina | |
| 1. | šarali smo |
| 2. | šarali ste |
| 3. | šarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šarao |
| 2. | bio si šarao |
| 3. | bio je šarao |
| množina | |
| 1. | bili smo šarali |
| 2. | bili ste šarali |
| 3. | bili su šarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šaraj |
| množina | |
| 1. | šarajmo |
| 2. | šarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šarao, šarala, šaralo | |
| šarali, šarale, šarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šaran, šarana, šarano | |
| šarani, šarane, šarana | |
| 1. | a. povlačiti crte po nečemu b. pisati, crtati bez smisla; škrabati |
| 2. | ukrašavati, uljepšavati šarama (ob. bojom) [šarati uskršnja jaja] |
| 3. | pren. razg. a. ići ovamo-onamo, lutati, vrzmati se, tumarati, krstariti b. juriti u raznim smjerovima c. ne govoriti iskreno, lagati, izvlačiti se, varati d. (u šali) biti nevjeran u ljubavi, u braku |